Vlado Gotovac o (")Hrvatima(") i hrvatstvu
Ovo je dio govora Vjerodostojni u politici, kojeg je Gotovac održao na temu vanjske politike, ali je još jednom, kao i nebrojeno puta prije i poslije problem rata sa susjedima (BiH i Srbija) stavio u širi kontekst. Govor je održan u Hrvatskom Saboru početkom 1994. (preuzeto sa http://vladogotovac.wordpress.com/)(...) Postoje i ljudi koji se hvale da su osnovali našu državu. Traže slavu i zahvalnost zbog toga! Zgodno! Samo, zašto to nisu prije učinili?! prije deset, petnaest ili dvadeset godina?! Zašto su izabrali upravo ovaj trenutak? – Pa jednostavno zato što ga oni uopće nisu ni birali. Samo nekoliko godina prije, išlo se u zatvor zbog pukog spominjanja hrvatske države! Sada vidim puno Hrvata. Ali sjećam se vremena kad se nitko nije gurao u Hrvate! kad je oko Hrvata uvijek bilo puno pustog prostora… i on se osjećao mučno… Sada je na svim mjestima gužva! Guraju se Hrvati! Nikad im dosta hrvatstva! Neki su najdublje uvjereni da hrvatstvo o njima ovisi, da oni imaju pravo i dužnost odrediti tko jest, a tko nije Hrvat!… Sjajno zanimanje! Kako je Hlderlin rekao: Počinje sa servilnošću, a pretvara se u napuhanost! Nemojte se hvaliti da ste upravo vi stvorili ovu državu. Ona je nastala pod znacima sretnih i tragičnih zvijezda povijesne mijene – sretnih, jer je slomljen totalitarizam, jer su slomljene imperijalne države i njihove ideologije, među njima i jugoslavenska ideologija i njezina država; tragičnih, zato što je to dovelo do nepreglednih stradanja i mnogih opasnosti pred kojima i dalje osjećamo zebnju, tjeskobu, strah…
Ja ne tvrdim da bi svatko učinio ono što je učinio HDZ – ili nešto bolje, ili nešto gore, to uopće nije bitno! Samo tvrdim da smo se našli u vremenu u kojem je država bila via facti izborena. To se često zaboravlja, kao što se zaboravlja cijeli put do nje, kao što se zaboravljaju ideali koji su na tom putu stvarani, ili se ironiziraju, ili direktno izruguju. Na primjer: Nije istina da je samo Stranka prava govorila o Drini. Nije istina da je samo Stranka prava govorila o barjacima po Bosni i Hercegovini. Nije istina da se opozicija loše odnosila prema hrvatskoj državi zato što je kritizirala neke postupke vlasti. Najmanje je istina da nas netko može okrivljavati da nismo Hrvati. Ne pada mi na kraj pameti da pred bilo kim dokazujem koliki sam i kakav Hrvat! To je ispod mog dostojanstva! Vrlo često čujem snažne glasove kako sude o hrvatstvu. Mnogi od njih pripadaju ljudima koji su postali Hrvati u hrvatskoj državi. Jedino što od njih tražim jest da me puste na miru. Ništa više. Neka se razmeću, ali bez mene! Ja dobro znam koliko vrijedi njihova briga za državu i zašto je izjednačuju s brigom za svoju vlast. Sve što se o tome treba reći, sadrži njihova stranačka izjava u kojoj se kritičare optužuje za zavjeru protiv države, i to još u dogovoru s inozemstvom!… Stari totalitaristički zvuk! Čovjek osjeti potrebu da uzvikne: Drugovi, pa je to moguće?! Bio sam uvjeren da svi mi u Saboru s istom zebnjom, s istim strahom i s istim bolom gledamo na ono što nam se događa. Prevario sam se i zapanjen sam onim što sam čuo! Zato izjavljujem da ne samo da neću glasovati za ovu politiku, nego ne želim ni na koji način i ni u kojem smislu s njom biti povezan. Ona je za mene moralno nepodnošIjiva. Nije suprotna samo mojim političkim uvjerenjima, nego i temeljnim vrijednostima svijeta kojem pripadam i za koji sam se cijelog života zalagao. Ona je u osnovi nihilistička. Rukovati se s ljudima koji su postali ratni zločinci zbog zlodjela učinjenih u tvojoj zemlji, nad tvojim ljudima, nad tvojim dobrima – to nije pitanje takta! To nije pitanje diplomatskih manira! S takvim političkim relativizmom svijetu se oduzimaju moralni temelji. U tome ni na koji način ne želim imati nikakvog udjela. Lakoća s kojom se u ovom Saboru izbacuje moral iz politike, znak je unutarnje destrukcije vrijednosti, početak nihilističke ravnodušnosti, samozadovoljstva i odbijanja svake odgovornosti. Jednog će dana ova sjednica mnogima od nas biti dan srama, u to vas uvjeravam! Doći će trenutak, sasvim sam siguran, kada će netko pročitati na pravi način sve što se danas ovdje govorilo. Progovorit će distanca! Nepogrješiva distanca!… (...)
